Opis

Željka Bitenc autorica je nekoliko pjesničkih knji ga, treba izdvojiti „Ružičnjak pored mora“ i „Cvitak i more“. U tim knjigama, posebno u „Cvitku i moru“, autorica progovara o svom viđenju svijeta u kojem se otkriva kao „pjesnička duša“, koja u ovom materijalističkom svijetu uspijeva preživje ti, a pritom ne izgubiti sebe. Ona se najčešće u svojim pjesmama obraćala tom nekom, voljenom, a ispunjenje života se očitovalo baš u odnosu, relaciji prema tom nekom koji je personificiran sli kom Mora. More je taj drugi kojem se eufonično vješto i s puno emocija, upućuju snatrenja, sno vi, pa su pjesme pune sunca, prozračosti, lijepih slika koje slave ljubav, pomalo idealtipske. Vizualno nam je autorica dočaravala u svojim zbirka ma prizore đardina, mora, uvala, kroz zavodoljivu igru riječi i bića u ljubavi. I pritom je težište bilo i na suzvučju, koje se temeljilo na brojnim figura ma, kao što su aliteracije i asonance, te na opre kama koje su stvarale ugođaj mediteranske mi tologičnosti. No u novom ciklusu pjesama Bitenc radi otklon od ljubavne poetike, jer nove pjesme bave su propitivanjem vlastitog jastva koje se suočava sa svojim unutrašnjim bićem, rezimira Nikome se više ne govori 81 životne borbe, sanira rane koje su ostale nakon odnosa koji su donijeli samo bol. Pjesma cvitka postaje dublja, okrenuta onom vrtu u samoj svojoj duši. Ne spominje Bitenc slučajno „plitki vrt/ koji sam dubila da bi upijao moje suze“. I upravo zbog prijetvornosti, zbog tog hladnog svijeta koji nas okružuje, poezija Željke Bitenc postaje sve više egzistencijalistička, te intimistička. Ona se, kako ističe, povlači u sebe „izvlačeći istinu u koju s odmakom vremena neće povjerovati čak ni oni koji su je satkali.“ No nju nije briga, pozicija njezine lirske junakinje jest da sama ima vjeru, da svjedoči istinu, da govori o vlastitoj ranjivosti bez straha, o potresima bića, bolima duše, ali i o začaravaju svijeta.

Iz pogovora Darije Žilić