Opis

U tekstu „Majstorica Nola popravlja tatu“ na djelu je tzv. sindrom „dječjih usta“. Djevojčica Nola, šestogodišnjakinja koja se sprema krenuti u školu, ljubopitljivo je dijete. Sve je zanima, a osobito tatin posao građevinskog radnika. Na njeno inzistiranje, tata ju nekoliko puta vodi na razna gradilišta i ona biva impresionirana građevinskim radovima od krupnijih do sitnijih. Vrlo brzo pamti terminologiju, a i shvaća, u susretu s vlasnicom jednog stana kako njen otac nije savršen i kako se neke stvari ne daju popraviti ma koliko se trudili.

Tekst „Majstorica Nola popravlja tatu“ govori o tome kako djeca, kao najčistiji i najpravedniji dio svijeta mogu i trebaju korigirati odrasle, a u posebno bliskom odnosu kći i tata međusobno rastu, razvijaju se i popravljaju. 

Od interesa za tatinim poslom općenito, mala Nola na primjeru jedne građevinske lokacije „podsjeća“ oca što je zaboravio popraviti, što je krivo učinio, savjetuje mu da nije lijepo kasniti, jer ako ona ne kasni u vrtić, ni on, njen tata, uzor, ne bi trebao kasniti na dogovor. S vremenom, djevojčica Nola zavoli tatin posao i odluči kako će jednog dana i ona biti majstorica, ali bez greške.

Ovaj tekst će najmanjoj djeci pružiti neke nove slike, koje su rjeđe korištene u slikovnicama. Možda će kroz pustolovinu čitanja i gledanja poneki  mališan i odlučiti jednog dana raditi s rukama, pa je moguće ovu buduću slikovnicu odrediti i kao popularizaciju starih i zanemarenih zanimanja.

Slikovnicu je oživjela i animirala Mila Lončar 100% recikliranim materijalima.