Opis

Aljoša Vuković, samozatajni šibenski pjesnik, čije kratke i čiste forme odaju veliki i lucidni um, ovog se puta, vjerujte na nagovor onih koji su ga tako samozatajnog otkrili kao vrlog nastavljača vrle tradicije hrvatske kratke forme, zagonetke, epigrama, haikua i pjesme namijenjene djeci i mladima kao i njihovim odraslijim suputnicima, javlja prvi puta  za stipendiju za autore ministarstva kulture. Kako sam imala sreću upoznati ga kao i njegov opus, doduše kasno, no i vratiti se te iščitati njegove objavljene radove u vremenu prije, vremenu sada, te i urediti i objaviti njegovu zbirku „Pjesnik na tanjuru“, smatram kako je i u zbirci „Glavom i bradom, i jetrom“ riječ o nemilosrdno jakih kratkim formama u kojima, kako on to inače čini na lepršav, duhovit i laiku se možda može činiti, posve lak način, otkriva zbilju, secira ju i ostavlja poantirajući žestok trag moći duha, moći čovjeka da nadraste ono što nam je zadano po prilici savršenstva i harmonije, a od toga se ljudski počesto odmičemo, čineći tako materijal upravo istinskim autorima, umjetnicima riječi, onima koji u bogatstvu našega jezika znaju izabrati malo ali pravo te nam pružiti užitak spoznaje, užitak čitanja te naravno, vratiti nas na početne ljudske postulate.

Zbirka „Glavom i bradom, i jetrom“ pokazuje svu širinu i veličinu spisateljskog talenta šibenskog autora.