Opis

NASLOV JE UVRŠTEN MEĐU NAJLJEPŠE KNJIGE HRVATSKE 2018. PO ODABIRU NSK i ušao u finale natječaja „Grigor Vitez“.

Franjo je zaokrenuo ulijevo i polako uveo tramvaj na kolosijek

za noćenje, a onda se uputio, kao i svaku večer prije,

u stopu istim putem do svoje kuće, kao da se i sam kreće

nekakvim nevidljivim tračnicama. Dolazio je kući, umio se,

večerao, oprao zube, skinuo plavu odoru, čitao knjigu i legao u postelju.

Čitao bi pola sata i potom – okrenuvši se na desni bok –

zaspao. Ujutro je ponovio sve kao i sinoć samo obratnim

redoslijedom: Okrenuo bi se s desnog boka na leđa, čitao

novine pola sata, odjenuo plavu odoru, oprao zube, doručkovao,

umio se i natrag prema tramvaju koji ga je nestrpljivo

čekao škripućući pod njegovim koracima. Franjo je jako

volio svoj posao.

Za upravljačem tramvaja osjećao se kao vitez predvodnik,

odgovoran za sve koje vozi sa sobom. A većinu je svojih

putnika i poznavao i pri svakoj ih vožnji pozdravljao kao

drage prijatelje koji mu dolaze u posjet: umirovljenu učiteljicu

koja je išla na tržnicu srijedom, a subotom vodila

unuka u zoološki; bivšeg taksista koji se iz dosade vozio

po cijelom gradu da vidi kako se grad mijenja; kolegu vozača

čije su ruke postale predrhtave da vozi sebe i druge

tramvajem po gradu… Oni i mnogi drugi bili su Franji pravi

prijatelji. No u posljednje su mu se vrijeme počele događati

neobične situacije; zagledao bi se u djevojčicu u jarkocrvenoj

jaknici kako šeće psa da je zamalo zaboravio skrenuti.

Prolazeći uz radnike koji su rušili staru tvornicu čokolade

toliko se rastužio što mu neće više u prolazu mirisati topla

čokolada da su gotovo svi u tramvaju zaplakali s njim.

Tužnom dječaku je ostvario njegovu želju, vidjeti zvijezde.