Opis

SLOVNA KVALITETA

Aljoša Vuković naše je veliko ime malih književnih formi. Isprva posvećen kratkome stihu i, najvećim dijelom svoga stvaranja, poeziji za djecu, često je u cjeline svojih zbirki uklapao i zagonetke u stihu. Nesputane poetike, sklon plemenitoj igri riječima i čvrsto oslonjen na liriku jednostavnosti, zaigranosti i mašte, (u)brzo je prihvatio i haiku, kao najkraći, ali i najslobodniji izraz kombinacije svojih zapažajnih moći i refleksije zapaženih trenutaka na svoj unutrašnji svijet. Ne mnogo kasnije, radoznalošću odrasla djeteta otkrio je svijet zagonetaštva i njegovu poetsku igrivost u stihovnim vrstama, pa je u samo nekoliko godina zauzeo važno i ugledno mjesto među prvacima minijaturnog enigmoversa na južnoslavenskim jezičnim prostorima. Na koncu, nagnuća prema sentencijalnoj duhovitosti i mudrosti, koja su izlaz i izraz za pjesnika mogla na početku imati jedino u epigramistici, odvela su ga nužno i prirodno na široke poljane aforistike na kojima je već zaorao svoje prve velike brazde.

Iz ove svestranosti, kojom je poosvajao nekoliko glavnih područja književnih minioblika, rodila se zamisao (kakva je mogla sjevnuti valjda još samo u glavi Gojka Mandića, Banjalučanina koji još jedini na ovim prostorima suvereno i revno vlada i malom stihovnom zagonetkom i aforizmom) o knjizi koja bi spojila aforistiku i anagramistiku, potonju u njezinu najprštavijem obliku, pristupačnom svim generacijama i svim razinama vičnosti odgonetanju. A iz tako zamišljenoga sadržaja stvoren je i zvučan naslov Aforaljke, to jest aforizmi i premetaljke.

Istina je, ima neosvojenih područja kratkih književnih izričaja kojima Aljošino pero još nije zagrebalo, ali ako (mu) ih ovdje spomenem, on će odmah prema njima potrčati u punome sprintu. Zato ću se suzdržati, da ga bar još nakratko zadržim u punoj snazi na stišištima i mislištima na kojima je najbolji.

Pred nama je, dakle, više od sto pedeset aforizama i više od sto anagrama u stihovima, izazovno i ljekovito štivo koje, kako kod kratkih duhovitih misli tako još više kod premetajnih slovnih igara, traži pun, ali ne i zahtjevan ili naporan, već upravo relaksirajući čitateljski angažman. U obje cjeline, baš kao što smo od Aljoše navikli i kako je iz čitaočeva očišta najbolje, prepleću se najrazličitije teme, pitanja, osobe, događaji, mjesta i predmeti što pridonosi dinamici čitanja i osigurava neprekidnu zanimljivost, doslovno od prve do posljednje stranice. Kad je o anagramima (premetaljkama) riječ, oni su danas, poput križaljaka, rebusa ili sudokua, dio najšire opće kulture, pa vjerojatno nije potrebno objašnjavati kako se odgonetaju. Ipak, ovi stihovni specifični su po razbacanosti riječi i slova koja se premeću i stoga možda nije na odmet pripomenuti da se odgonetka uvijek slaže od slova ispisanih velikim i masnim slovima. Pokazat ću vam to i ovdje anagramnim minihomagijem djelu o kojem pišem i njegovu autoru, kojeg volim i poštujem.

Prvo šaljivi anagram(čić) koji pjeva o autoru, ali krije naslov knjige:

EFO KRALJA

kratke forme,

prebacuje

zdušno norme!

Pitate se

zašto slovo F?

Jer ponekad

tako čitam – V!

A za kraj evo samog autora, kojem je itekako stalo do vlastite knjige, pa mi je stoga i daje na čitanje i ocjenu. Premećem ga u maniri njegovih anagrama:

On najvoli ŠLJIVU

od svega VOĆA,

silno mu je važna

njezina kakvoća,

ali KAO autor

anagramnog svijeta

drži da je važna

slovna kvaliteta!

Boris Nazansky